Skovana od vremena

Nikako din i lov na sponzore ne idu skupa. Islam je vjera koja i imenom svojim predstavlja potpunu pokornost i predanost Uzvišenom Stvoritelju svega stvorenog. On je Er - Rezzak, Onaj Koji opskrbljuje. U Njega su riznice svih dobara, i kako kaže u poznatom ( meni najdražem) hadisi-kudsiju , koji prenosi Ebu Zerr el Gifari, od Poslanika , sallAllahu alejhi wessellem :

 “O Robovi moji, ja sam Sebi nasilje zabranio, a zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti. O Robovi moji, svi ste vi zalutali osim onog koga ja uputim; pa tražite od Mene da vas uputim, Ja ću  vas uputiti. O Robovi moji, svi ste vi gladni osim onog koga Ja nahranim, pa od Mene tražite de vas nahranim Ja ću vas nahraniti. O Robovi moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga ja odjenem, pa od Mene tražite da vas odjenem Ja ću vas odjenuti. O Robovi moji, vi danju i noću griješite a ja sam onaj koji sve grijehe prašta, pa od Mene tražite da vam oprostim, Ja ću vam oprostiti. O Robovi moji, vi nikada nemožete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli pa da Mi je nanesete, niti ikad možete doći do onoga što će Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete. O Robovi moji, kad biste vi i prvi i zadnji, i ljudi i džinni, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa nebi Moje imanje povećalo. O Robovi moji; kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, imali srce najgoreg griješnika, to ništa nebi Moje imanje umanjilo. O Robovi moji;  kada biste vi i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, stali na jedno mjesto pa Meni svoje molbe i želje uputili, te ja udovoljio svačijoj molbi i želji; to ne bi umanjilo ono što ja imam ni onoliko koliko oduzme  od mora igla kad se u njega zamoči. O Robovi moji, sve zavisi od vaših djela, koja su kod mene sačuvana i prebrojana; i za koja ću Ja vama dati zaslugu. Ko nađe nagradu i dobro, nek Allahu zahvali; a ko nađe nešto mimo toga, nek ne kori nikog osim sebe.” Muslim

Možda neki ljudi koji su u islamu nisu čitali ili čuli ovaj hadisi kudsi. Možda nikad nisu razmišljali o biti onoga o čemu govori.Treća mogućnost je da jesu, ali ne vjeruju u to ( mislim na čvrsto ubjeđenje).

Ako insan vjeruje čvrstim ubjeđenjem u ono o čemu govori ovaj hadisi kudsi, kojim nas je Uzvišeni podučio o Sebi, ali nam istovremenio istakao i naše osobine kojima smo skloni kroz lijek za iste, onda se ne može desiti da bude

"Din-sponzoruša" .Dakako, o ženama govorim. Mada, činjenica je da postoje i takvi muškarci, samo nemaju ime. Sergijaši ? Ha ? Mogli bi ih tako zvat. Sergijaši i "din - sponzoruše". Ružna pojava. Tema koja nije lijepa. Ali je tu, pojava prisutna , prepoznatljiva i zahtjeva da o tome progovorimo kao vjernici. Moramo. Kad pričaš o alkoholu, drogi i bludu, kao vjernik, "pereš" se od tih poroka. Ističeš da je ova divna vjera čista od tih prljavština, kao i svi oni koji joj se pripisuju. Trebalo bi tako biti. Ako se desi da se neko vjeri pripisuje, a grca u ovoj ili nekoj drugoj, vjeri stranoj prljavštini, onda je problem u njemu. Kao pojedinac nosi svoj obraz i na ovom, i na onom svijetu, treba da snosi posljedice i bude prozvan ( kroz takvo djelo, ne govorim o imenima )  kao onaj koji skrnavi propise islama svojim ponašanjem suprotnim propisima vjere. Treba reći da to nije od islama. Ne možemo negirati da postoje ljudi koji se deklariraju kao vjernici, a recimo, popiju alkohol "kad je takva situVacija, al ne do Bog uz ramazan "...Ili oni koji  svoju nadu u opskrbu  poklanjaju igrama na sreću, pa bacaju novac u kladionicama. Ima i onih koji čine druge zabranjene stvari. Njima njihovo, sebi čine.

Pojedinci ovdje nisu tema. Tema je pojava u društvu, u islamskom društvu. Islam je čist, ljudi su manjkavi.

Moram ovdje, radi nas koji smo suočeni s ovakvim pojavama, reći ono što je škola iskustva :

Vrijeme evlija je prošlo. Mi nismo počašćeni da živimo u vremenu Omera, r.a. , koji je bio osvjedočeni evlija. Ovo vrijeme je prljavo, ne zbog sebe , nego zbog ljudi koji ga žive. U ovom vremenu sastali su se svi grijesi prijašnjih naroda, koji su zbog takvih  (ne)djela uništavani.

Evlije ne hodaju među nama. Ne kao obznanjene. Ako ima stvarnih evlija, mi nećemo znati da su to oni. Onaj ko je evlija, ne maše zastavom evlijaluka. Ne prsi se i ne očekuje posebnu stolicu na dersu. Ne traži rezervirano mjesto u saffu.Neće dozvoliti da ga se ičm izdvoji od ostalih vjernika.

Sad će neki od vas reći da ima jedan brat ili sestra....

I ja vas pitam : Živi li od vjere ? Za koliko su unovčili svoj "evlijaluk "?

Trgovina vjerom ?

Što kaže hafiz Kenan Musić :

"Pitam nekog šta si po zanimanju, a on mi kaže - vjernik! Pa to si životom, dušom, srcem, to je tvoja lična karta, al ja te pitam šta radiš, od čega živiš? "

 Rekao je Ibnul-Kajjim, osvrčući se na rijeci Omera ibn Hattaba: "Allah dž.š. se prema onome koji ispoljava ono što nije pri njemu i koji je sušta suprotnost iskrenome jer ljudima pokazuje jedno, a u svojim prsima krije drugo, odnosi prema njegovoj namjeri. Kako god Allah, dž.š. nagraduje iskrene još na dunjaluku tako što ih ucini dragim i omiljenim u ljudskim srcima, isto tako kažnjava one koji se pretvaraju na taj nacin što ih ucini prezrenim i mrskim medu ljudima. To zbog toga što su sami bili uzrokom da Allah, dž.š. zamrzi njihovu unutrinu … " (I'lamul-muvekkiin 2/159 str.) 

Ovim nam je rečeno kako ćemo prepoznati ljude. "Evlija" zbog koje se osjećaš ( bilo da je muško ili žensko) kao da nisi vrijedna, kao da si uvijek nešto toj osobi dužna, kao da nikad nećeš biti na njenom stepenu...nije evlija. Tvoje srce u prisustvu te osobe nije smireno. Duša ti nije obradovana njome. Voliš ti nju u Ime Allaha, zbog sedžde koju čini, ali uvijek ima onaj neki trun u srcu koji te žulja, iako se na njega ne obazireš i ne želiš mu dati pažnju, tražeći opravdanje sestri. Evidentno "naplaćuje" vjeru.Ne, ne mislim na rad i halal zaradu kroz razne vidove pozitivnog bavljenja vjerom ! Ne! Mislim na ono kad  se "ona kloni svih grijeha, pa zato nigdje ne može raditi ili biti od koristi na neki način "  stanje.Zato očekuje  "da se 'manje dobri vjernici' izlažu grijesima, pa i nju pomognu" . I to tako biva kroz dug period .

...A kad srce voli i duša treperi, kad misliš da je neko poseban, ali imaš osjećaj da si i sama posebna...Kad ti ne išće, kad te ne ucjenjuje ocjenom tvoje vrijednosti...Jednostavno, kad si sretna kraj nekog. MOŽDA je to evlija. A neće ti pokazat :) jer i sama se boji za svoje stanje kod Allaha, i nije sigurna da neće njeno stanje biti promijenjeno.Naravno, ona neće "pecat komplimente" pričajući o svojoj grješnoj duši ( šta imamo posebno pričat, pa svi mi znamo da smo kao ljudi svi grješni) , kao što je prikazano na ovoj simpatičnoj ilustraciji ispod teksta :))) Hasan el Basri je rekao momku koji je duboko uzdahnuo na jednom predavanju, pri spomenu grijeha : "Mladiću, ako si u tome iskren bio, onda si svoje grijehe objelodanio. A ako nisi iskren bio, onda si svoju dušu upropastio." Prave evlije se čuvaju ovakvog ponašanja.

Moramo znati razliku između  gore  ( nevjerno) opisanih primjera  i ljudi koji su u tegobi, u potrebi, a bore se da žive svoju vjeru i "proseći ne dodijavaju ljudima", kako ih opisuje Uzvišeni u suri El-Bekare.Oni se uzdaju u Allaha, i njima stiže njihova opskrba . Nama je dužnost da se brinemo o njima, jer možda je nama imetak podaren upravo zbog njih, kao iskušenje ... To su ljudi koji nikom nisu na teretu , nisu od onih koji se ponašaju "jadna sam" zbog svog iskušenja neimaštinom , nikom se ne ponižavaju ( svjesni su da im opskrba stiže od Er-Rezzaka, a da su ljudi samo sebeb ) , ne nastoje se istaknuti svojom ublehanošću, neuglednom odjećom, niti pričom od koje svi ostanemo smotani ko palačinke i ne znamo se odmotat. Ponašanje i govor su im obični, ali ih većina ljudi osjeća kao posebne. Imaju oni neku tajnu vezu...osjeti se to. Meijjet Allahov sa strpljivima..to je to.

Velika je razlika između evlija i "evlija".

Nemojmo biti blesavi, jer biti dobar i biti budala su dva potpuno različita pojma. Zato, otovrimo oči i razgraničimo dušom i razumom neke stvari. Molim Allaha da ono što je dobro i sve one koji su dobri  prihvatimo, a loše i sve one koji su loši prepoznamo, pa ih se, ako ne možemo pozitivno utjecati, klonemo.

Neki dan mi jedna sestra reče : "Piši na temu ' seka seki grize rep'  " .

Ma, neću...mislim se...vaJk ja nešto  tu deveram oko tih naših stavova, k'o da sam  ( ne dao Allah ) Šerlok takozvani Holms.

Evo sad moram. Možda će zatrebati mojoj djeci ovakav savjet, kad me ne bude.Ili kad ne budem mogla pričati. Ova moja 'zvir' je takva da mi to iz svakog ćoška prijeti , svake minute mog života. Zato ću govoriti. Samo zato. Jer mi je Allah dao da mogu. Zekaat na govor. Na pisanu riječ kojoj  je poučio ljudski rod.

"Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, 

koji poučava peru, 

koji čovjeka poučava onome što ne zna. "

/ El 'Aleq , 3. - 5./

Ja nisam ništa znala. Jeste li vi ? Tko je to došao na ovaj svijet sa predznanjem o bilo čemu, osim sa instinktima za opstanak koje nam je Uzvišeni usadio ?

A onda smo dobili dar saznanja. I šta smo s njim uradili? Saznamo nešto , i ? ...Ostajemo isti kao prije toga. U mnogo stvari smo takvi. Zašto ? Pa, to je isto kao da naučiš da krompir treba skuhat ili ispeć, a i dalje ga glodžeš sirovog...Poslije se pitaš odakle ti temperatura.

Mnogo puta sam čula konstrukcije tipa :

"Ma, sve nešto 'sestra, sestra' , a čim nađe neku koja joj je zanimljivija, meni okrene leđa."

"Kakva je to ljubav u Ime Allaha, kad me ne nazove po taj vakat?"

"Ja sam njoj išla i išla, a ona se puše...ne bi došla ni s pozivnicom. Neću je, vala, molit!"

"Ko fol sestre smo, a ona meni toliko stvari ne priča."

I slične gluposti. Mi smo ljudi skloni glupostima. Skloni smo da od šume ne vidimo drvo. I da od drveta ne vidimo šumu. Nikako da dozvolimo svom razumu da obuhvati ono što je oku neobuhvatno.

I zato se saplićemo sami sebi o noge, i tabanamo na mjestou umjesto da napredujemo.

Ljubav u Ime Allaha ne podrazumijeva dug prema tebi, insanu! Ne takav kakav ti postavljaš, ne uvjetovano uzvraćanje !

A ako uvjetuješ, je li onda tvoja ljubav takva da možeš reći da voliš u Ime Allaha ? Je li uopće ljubav, ili je trgovina ?

Ljubav u Ime Allaha podrazumijeva da se ne čini zulum. Ostaviti nekog na miru, to je ljubav u Ime Allaha. Nasmješiti se osobi kojoj je osmjeh skuplji od dunjaluka, pa ga nikom ne da. To je u Ime Allaha.

Šutjeti s nekim  godinama . Šutjeti o svemu što bi te bolilo da kažeš, zbog čega bi se osjećala posramljeno. A opet, moći tu osobu nazvati nakon što joj se nisi javila mjesecima, i znati da te ne čeka sa spiskom tvojih krivica.

Ja znam da negdje živi jedna duša, koja me mnogo voli i kojoj uvijek u životu mogu pokucati na vrata. Ona i njena djevojčica. Moj su dom. Ne smeta mi što joj je potrebno da šuti mjesecima, ne javlja se na telefon, ne piše mi...Ponaša se kao da ne postojim.Ili kao da ne postoji ona. Valjda se dobro osjeća u nevidljivosti...Nije mi važno ništa, osim da je pustim u onome što je sebi izabrala, ne bi li joj bilo dobro.

U mnogočemu se ne slažem s njom. Obje smo k'o poplašene, svaka vrti svoj film i ne svađamo se, ali i ne damo ustupka dok se vlastitom dušom ne razuvjerimo ( možda).

Nagovorila sam joj se nedavno. Imala sam pravo ( ?!? ) jer sam se zabrinula za njenu vjeru. Boli nju briga za šta se ja brinem,i šta joj govorim, jer ona zna...zna da je iz dobra. Iz ljubavi.

Rekla je :

"Prihvatam šta god da odlučiš."

Kao da nije znala da ću joj reči :

"Odlučila sam da te volim u Ime Allaha!"

Znala je. Jer, kad takvu ljubav daješ, sigurno ćeš je i primiti . Nije sumnjala u moju ljubav, jer je bila svjesna svoje. Ona koja voli u Ime Allaha, uopće se ne boji onoga što će naći 's druge strane'. Ma i ne zanima je.

Kad bi mi cijeli svijet došao sa tvrdnjom da je rekla i učinila zlo, ja bih vjerovala njoj. Možda i jeste, ali to mi ona mora reći. Ali ne vjerujem da jeste, jer zli ne vole tako.

"Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!" / En-Nur, 13./

ZAŠTO  ? Zašto ne pomislimo dobro ? Zato što u nama nema dobra ? Ne ? Pa, pitajmo se.

Možda je u pitanju strah...Mi, ljudi, puni smo strahova. Strah da će nas iznevjeriti oni kojima tako silno želimo vjerovati ( a ne vjerujemo, jer da vjerujemo, ne bi se bojali ).

Strah od neprihvaćanja ili odbacivanja nakon nekog vremena. Ovaj strah proizilazi iz naše podsvijesti. Pošto nećemo svjesno da se suočimo sa našim manama i nedostacima, potiskujemo sve u podsvijest koja alarmira strah svaki put kad želimo biti "sam' tak'i " u nečijim očima.

Ovaj strah manifestira se sumnjičenjem, posesivnošću, traganjem za propustima prema nama.... Ne bojimo se mi drugih, već sebe. Samo ne želimo priznati.

Lakše je reći : " Nisam joj zanimljiva jer ima nekog zanimljivijeg", nego se suočiti sa samom sobom i priznati da smaramo. Svi mi imamo problema, ali ne trebamo očekivati da drugi nose i svoje i naše, i da im to nikada ne dosadi. Imaju pravo da ne žele to. Ljubav u Ime Allaha ne podrazumijeva da netko obolijeva jer nam godinama vida jednu te istu ranu, dok se mi sami ne trudimo ni kloniti onoga što nas ranjava.

Ljubav u Ime Allaha podrazumijeva da ne očekujemo to od svojih prijatelja. Ne očekujemo da zaborave svoje vrijeme koje mogu ispuniti učenjem Kur'ana, zbog toga da bi milionti put slušali istu jadikovku.

Drage moje sestrice !

Ja bih o ovome mogla pisati još jako dugo, no mislim da vi ionako znate sve što je potrebno. Samo treba saslušati šta nam duša govori. Jedino tako možemo biti mirni. Jedino tako možemo se nadati putu za džennet kakav je trasirao onaj mladić za kojeg Resul , s.a.w.s. reče tri puta : "Sada će  vam na vrata ući džennetlija !". Na vrata džamije svaki put ušao je isti mladić. Željeli su znati ashabi šta je njegova džennetska osobina. I mi želimo znati. Allah nam je dao da budemo obaviješteni.:

"Nikada nisam zaspao ni sa trunom zavisti ili zlobe prema bilo kome od muslimana".

Liježemo li čistih srca ? Pitamo li se , prije nego zaspemo i ne znamo hoćemo li ustati, šta nam je tko uradio, ili se pitamo kakvi smo mi prema drugima ? Kroz odgovor ćemo saznati koliko nam je srce čisto."Uradila mi ova ono, a ona me nije selamila. Ona piše o meni, a ona druga me čudno gleda..." Nije čisto srce one koja ovako razmišlja ! Može se lahko očistiti, mi smo skloni prljavštini, ali i nastojanju da se očistimo. Zato nam je podarena blagodat tewbe, iskrenog kajanja.Prirodno je da zapadamo u stanja koja su navedena. Zato smo i upozoreni :

Moooram ovo napisati, iako najrađe ne bih ! :))

Mislila sam da se podrazumijeva da sam ja, kao starija i ozbiljnija osoba, daleko od pomisli da bih privatni život ( one neke bljak stvari ) rasipala po blogu :)) Ipak, uspjela sam svojim stilom pisanja nasekirati meni drage duše ( i ko zna koliko vas koje mi niste odaslale nasekirane signale ) :)) A to nikako ne želim !!

Dakle, na drugom blogu postoji niz  scena iz privatnog života koje sam opisala, ali tiču se isključivo i konkretno - bolesti s kojom živim. To radim zato što je meni trebalo da takvo što pročitam, da se ohrabrim ili jednostavno pokupim informacije, a nisam imala gdje. Tiče se i nekih humanitarnih akcija kojih sam imala čast biti dio , uz moje voljene sestre po vjeri.

OVDJE nema privatnih stvari, i svaka dobra duša koja se nasekirala pomislivši da moje pisanje u prvom licu oslikava moj privatni život, ne treba da brine. Allah mi je Svjedok da uopće nema veze s mojim privatnim životom, već koristim izražavanje u prvom licu da bih  bolje dočarala postojeće situacije kojima smo svi , češće ili rijeđe, svjedoci kroz život.

Meni je važno da promatram i učim iz tuđih grešaka, ili iz iskušenja koja imaju drugi ljudi..Sve u životu je poruka. Bar meni. I list koji otpadne s grane.

Ono što smatram velikim propustom naših učenih ljudi je to da se o ključnim stvarima koje predstavljaju probleme u našoj zajednici - ne govori. Ili se progovori kad određena šteta već bude nanešena, kad belaj uzme maha. Kasno.

Zašto ? Zato što su ljudi zauzeti učenjem , bave se vrlo važnim stvarima naše vjere, ali su zbog svoje zauzetosti odvojeni od mase . Izdvojeni iz svakodnevnice nas "običnih" ljudi. Zbog svog znanja i bogobojaznosti ( sjetimo se da su učenjaci nasljednici poslanika ), oni i nemaju ove "prizemne" probleme s kojima devera običan čovjek, jedna jednostavna žena muslimanka u današnjem vremenu, u ovoj našoj zemlji Bosni i Hercegovini.

Ja samo odašiljem informacije. Vi dajete povratne, i time savjetujemo jedni druge. Dijelimo iskustva. I možda potaknemo one koji znaju i mogu, da nam ponude rješenje, ili jednostavno pokrenemo priču o onome o čemu se šuti i što se previđa, a ne da nam da napredujemo.

Ehet. No sikiriki, maj meriđ iz veri hepi, elhamdulillah :)) E sad, je li zato što smo prepametni, ili što smo ostarili, ne znam :)))

LimVo vas , ummete, džemaatile !

Tema međuspolnih odnosa je  trajnožareća. Imamo na tržištu knjiga nekoliko  odličnih priručnika za samopomoć. Imamo knjige koje nam objašnjavaju razlike među nama i  usmjeravaju nas prema rješenju problema. Pa, gdje je problem ?

Osim što ne čitamo, veći je belaj to što knjiga kaže svoje i ode kući.Valja primjeniti recepte, a praksa je najčešće  jako daleko od teorije.Zato što zahtjeva dosljednost i upornost.

I, šta je s nama, koji se pripisujemo Zakonu Božijem ? Nađemo mi sebi  usput izgovore kako “ mi bi, ali ne možemo, jer  vjera nam kaže...“. Da mi slušamo šta nam vjera kaže, ne bi ni stigli do savjeta iz priručnika . No, to je do nas, pa ćemo zažmiriti. Tako je lakše.

Teško je ženama da shvate, da bez obzira na svu upotpunjenost njihovih uloga majki, domaćica i supruga, „samo“ jedna stavka u minusu narušava u potpunosti sve ostalo. Ako nam fali vatre u kostima kad  su intimni odnosi u pitanju, u minusu smo i kapak.

Zato što je naša ljestvica prioriteta drugačija. Poistovjećujemo njihove prioritete sa svojima. Kardinalna greška i uzrok nerazumijevanja leže upravo u tome.

Naletila sam u ovom „istraživanju“  je li to baš tako,  na pobunu jednog od nekoliko desetina muškaraca. Kaže, nisu oni takvi. Jesu. Neki manje, neki više, ali jesu. Možda dok su mlađi ne misle tako, jer tad im je bitno „da budu voljeni zbog onoga što jesu“  a ne zbog bilo čega drugoga. Zašto ? Tad im još uvijek u očima njegove supruge treba potvrda svega što on jeste ili misli da jeste. Kasnije, kad se on sam sebi dokaže ( što je najbitnije ), ne smeta mu da ga neka mlada i lijepa žena voli „samo radi para“, bitno da upotpuni ulogu one zbog koje se osjeća mlad , živ, poželjan...i da nije dosadna. Sve to kroz  more strasti koju bi mu pokazala.

Potvrdu ove teze pronašla sam, ponajprije, u ajetima i hadisima.

Poslanik a.s. je rekao da ženu koja odbije muža u postelji proklinju meleki. A ne muža koji odbije ženu. Iako, svi znamo da je našom vjerom preporučeno da jedni drugima itekako nastojimo udovoljiti, jer za sve to imamo veliku nagradu.

Gdje je kompenzacija ? U tome da je isto tako, mužu zabranjeno da se odvoji od supruge prilikom odnosa, sve dok ona nije zadovoljna. HAH !? Eto, na ovaj način će žena ovu obavezu sigurno doživljavati kao nešto što i njoj ide u prilog, a ne nekakvu  normu koju mora isputniti. Imaš, dakle, pravo, ali imaš i obavezu. I sa jedne i sa druge strane.

Sam ovaj hadis nam govori koliko je to za njih važno. Najvažnije. I da, važnije im je od toga da ručak bude odličan, jer ( mudrosti li goleme u našem islamu ), kaže se u hadisu da žena čak treba ostaviti i kruh koji se peče po strani, ako je muž zovne. Mani hljeb, život je u pitanju !

Zašto bježimo od svojih prirodnih, urođenih osobina ?

Mislimo li mi to, da bi mi sebe boljima učinili ( neuzubillah), da se nas pitalo kakvi ćemo biti stvoreni ?

Zašto nam je teško da prihvatimo jedni druge onakve kakvi smo ?

Ženama je intimni odnos samo nastavak na dugu priču njihove životne ljubavi. To je kruna na glavi tijela njihovog braka, koji se sav sazdan od  ljubavi. Ona nikad nije samo njegova žena. Ona je uvijek „baš  ta“. Misli da on sve što čini, radi motiviran time što je to baš ona, i što su to baš njena djeca koju mu je rodila. Žena misli da ne bi bio takav kakav jeste, da nije s njom. Misli da joj se životno predao, baš kao i ona njemu, i da uopće ne razmišlja o mogućnostima da je na njenom mjestu neka druga žena. Zato što mjeri po sebi, ona nikad ne pomišlja na nekog drugog. Uživa u intimnim odnosima s njim, jer je to samo dokaz koliko je baš ona važna za njega, poželjna i nezamjenjiva. Baš su se uklopili, kao puzzle ! Ni na kraj pameti joj nije da je on višestruko uklopljiv, samo da mu je prilike da bude...

I sve je super dok žena živi s ovim uvjerenjem. Nema te žrtve koja je za nju velika, niti nečega što joj je teško. Nema greške koju neće opravdati i mane koju neće previdjeti.Ali, ako joj kojim slučajem pokaže da i nije baš tako....stići će ga svaka mana koju je imao i prije nego se rodio, sve servirano tri puta dnevno ( najmanje) umjesto obroka !

Ne, nisu žene zlonamjerne, već tako reagiraju kad su ranjene.

Teško je muškarcima da shvate da ženi treba puno radno vrijeme prijatelj. Onaj isti koji joj je prijateljica. Tako to mi doživljavamo, i nisam jednom čula ovu izjavu od žena : „On mi je najbolja prijateljica.“. Ajmeeee... Koja zabluda !

Kakva najbolja prijateljica? On je, eventualno dobar i pažljiv, pa te sluša i razumijeva ( ?? ) s ciljem da mu bude brak ugodniji ( to je super ) , i da spere savjest za sve svoje tajne u kojima tebe nema !

Misle žene da i oni nama prijavljuju svaki uzdah i kamen na putu ! How yes no , malo morgen, poco magniana !

Prijavljuju žene svaku venu koja je otekla, svaki depilaciju, novu boru i probleme s hemeroidima. Dijele, jadne, svoje tegobe. S mužem , koji je „najbolja prijateljica“ . A muževi su kao kontejneri ( oni za voće, povrće i ostalu zdravu hranu, ne mislim na otpad ), koji skupljaju materijal. Onda izvuče bananu  kao pištolj, kad mu staneš na žulj, pa ti je spomene u svim agregatnim stanjima, od milk šejka do rolade!

Zauzvrat, imaju svoju slobodu misli, u najmanju ruku.

Svi snovi u kojima mu nema žene i djece, njegovo su sretno mjesto na koje bježi. Voli on ženu i djecu, ali... njegovo je srce jednostavno preveliko, i nije on kriv što u njega stane još toliko toga...

Neće pričati o svom skrivenom blagu. Nije lud, pa da mu se nabije na nos kad god PMS u žene mu uzme maha.

Muškarcima treba  da se osjećaju slobodnima, makar i ne bili. A nama treba da smo zarobljene njegovom ljubavlju i pažnjom, toliko da možemo rondati kako bi voljele da nas malo popuste.

Mi smo dva svijeta. Muškarci to razumiju i ne smeta im. Žene ne razumiju i ne žele to prihvatiti. A kad se i desi ovaj „bum“  buđenja svijesti, onda postajemo druga krajnost ženstvenosti. Onda on više nije to što smo mislile, pa nam je stran i hladan. I mi smo tad hladne, ma koliko bile pristojne i makar iz bogobojaznosti uslužne. Usluga i strast su dva različita pojma, a oni hoće ovaj drugi.

Ne, nemojte se zavaravati, žene moje drage, da oni ikad misle kako su sami ubili strast ! Ne misle, jer oni jednostavno ne kontaju čime su to uradili. I nikad neće skontat, jer oni su iz drugog svijeta. Ne mogu oni znat kakav je osjećaj kad se beba rita u stomaku, ma koliko osjetili stavivši ruku na stomak svoje trudne ženice !

Sve se svodi na sljedeće :

Ako želimo iskreno dobru vezu i trajan mir u kući, nakon onih prvih nekoliko godina „samo tebe vidim“  stanja, moramo se reorganizirati. U glavi.

Ljubav je da pružiš svom bračnom drugu ono što mu treba da bude sretan.

Zato, muževi neka guše svoje žene, a žene, što bi rekla jedna teta s youtube-a, neka puste muževe da dišu.

To je ljubav. I nije ju ni malo lako pružiti kada nam srce uspori u zaljubljenosti. Zato je ogromna razlika između onoga što radimo u ime svojih želja, potreba,ili drugih ljudi, i onoga što radimo u Ime Allaha. Nijjeti nas spašavaju, a Allah olakšava djela koja su proistekla iz iskrenih nijjeta i želje za Njegovim Zadovoljstvom. Onaj tko bude tražio Njegovo zadovoljstvo, naći će i svoje, sigurno !

 Biološki sat. Tika.tak, tika-tak. Ja sam lijepa, ti si jak. A šta kad to prestane biti tako ?

U nekim tridesetim godinama, recimo oko 35. , žena polako poćne osjećati da je to- to. Izrealizirala sam svoje uloge. Sad samo trebam postojati. Ne moram više nikom dokazivati da i ja znam oprati kupatilo jednako dobro kao svekrva. I da kuham dovoljno dobro  za sve slučajne i namjerne prolaznike kroz naš život. Ne smeta mi više kad mi komšinica „detektor“ mrlja uđe u kuću i jednim pogledom obuhvati sve ćoškove. Pa šta ? I iza njene sećije sigurno ima prašine !

Dokazala sam da sam rodna i plodna. I da znam okupati djecu. Nisu pomrli od prehlada i loše prehrane. Čak sam ih uspjela naučiti da čitaju i pišu.

U školi nisu najbolji, ali nisu ni najgori. Šta me gledaju, ni njihovi nisu idelani !?

 Sva rodbina i tazbina uvjerila se da smo mi , ipak, znali prijeći preko svih naših problema, najčešće uzrokovanih njihovim „dobronamjernim“  savjetima i zavirivanjem po našoj intimi.

Muž je napokon shvatio da pored sebe ima partnera, a ne zakrpu. Dokazala sam mu da je on centar svijeta, i da se ne mora brinuti kad me ostavlja s djecom samu , čak ni na duže vrijeme. Ja najbolje znam rastegnuti kućni budžet. I znam ložit vatru s mokrim drvima. Ma, super sam !

Dobro. Gdje smo zapeli ?

Kod gaća.

Evo kako :

On hoće s prijateljima na izlet, a ja ni poštenih gaća na ... nemam. Visi na internetu i chata sa nekim tamo ženkama, a ja ni gaća na ... nemam.

Priča mi, tako, o zbrinjavanju neke udovice s djecom, kao da ne zna da ni ja sama ni gaća na ... nemam.

Nikad mi nije bilo teško kopati baštu da imamo krompira i luka, makar, da grah berem a ne kupujem. Sve da mu olakšam. Da ga ne opteretim. Kad god mi je rekao da sebi nešto kupim, ja sam to zaštekala i čuvala kad djeci nešto zatreba, da njega  u dodatni trošak ne nagonim. Nisam išla kod frizerke, niti sam kupovala svake sezone novu obuću. Čak, štoviše, ja ni poštenih gaća na ... nemam.

A OOONNN ???

On sebi, bome, kupi i jaknu i cipele. Ima on i za beMzin kad negdje hoće s jaranima. Ovog ljeta je kupio nekakve cvike što same gledaju , i iskes'o hrpu para. Nisam ništa rekla.. Neka ga, on je među ljudima, treba mu. Dolazila mi njegova rodbina iz dijaspore, i ja sam zadnje bajramluke od djece uložila u suho meso i ćevape, da osvjetlamo obraz. I da se on ne sekira kako ćemo.

A OOONNN ???

On mi sad tu priča o tome kako je pogled šejtanova strelica, pa pogađa direkAt u srce. Jesu bezobrazne sve te „koke“, naročito ljeti ! I što bi insan oborio pogled, ne možeš kad im sjene po cesti pužu. Sve se vidi. Jednostavno, on je u iskušenju.

I, molim te lijepo, frajer u zadnje vrijeme sjedi po baščama slastičarni i promatra prolaznike. Nalicka se, spremi i ode. A jaaaaa ??

Ja sjedim u četiri zida i čuvam mu djecu.

S posla na kahvu, s kahve u šetnju...nikad ga u kući nema. Nek' on ima 'kućnu pomoćnicu', pa mu fino kad odluči svratiti da se najede, naspava i obuče čistu robu.

Meni je on govorio da odem i ja malo napolje s djecom. Kaže, prošetaj malo, izađi sa kolegicama. Kud ću i da hoću, majka mu stara ! Nemam ni poštenih gaća na ... , a kamoli sandale ! Ono što mi je dao da kupim sebi nove, ja spremila kad kud pođemo na babine ili da imam za obraza ako mi ko bahne...

Zamisli ti, ja za ovolike godine nisam tražila ni  novu posteljinu da mi kupi ! Kad god me upitao, ja kažem da ne treba. Nek' se ne troši džaba, može zatrebat za drva ili koji račun od struje.Nego ja to fino umjesto u mašinu, natopim pa polahko na ruke, da ne blijedi, da se ne dere... i tako, gledala sam svaki dinar. Ni mehra mu nisam uzela, halalila sam mu, eto  !

A OONNNN ??

On mi sad spominje da bi se ženio ! Kao da je to lako ! Kao da on ima uvjete, goljo goljavi onaj ! Da mu ja nisam kućila i od svojih usta otkidala, ni električni šporet ne bi imao ! I sad bi se on ženio. Kaže, iskušenje mu, a halal je... Ma na stranu to što je on smotan i što ne zna ni deset sura iz Kur'ana. To je baška ! Nego je meni mrak pao na oči kad mi spomenu nekakvo zbrinjavanje „sestara“, a dobro zna da mi moji pomažu i kad Jupol kupujem godišnje... Uvijek mu kažem, nemoj ti trošit, imam ja u kasi što sam dobila hedije. Pa časkom nazovem brata i on mi doturi od sebe, ispred svoje djece. Ma, zlatna je ona moja snaha kad sabura da ga zivkam haman svaki dan, kad mi treba kakav ekser ukucat ili filter od mašine očistit. Neka ga ne bi trpila, rekla bi , eto ti sestra , nek ti ona krpi čarape !

Ja nisam zaslužila ni hvala. A svoju sam mladost dala. Sve je funkcioniralo dok sam šutila, a sad odjednom... Ma, ja ne znam, što sam bila tol'ka budala ??

-Gdje bi bila da ne čuvaš njegovu djecu ?

-Pa nigdje, s njima kao i sad, i moji su.

-Pa, jesi ga pitala da ti da novac za tvoje potrebe ?

-Nisam. On je davao sam, al ja , eto hajd' , da ga ne pritišćem troškovima...

-Što nisi kupila gaće ?

- Eto...htjela sam bit dobra žena. A nisu mi loše ni ove sve što imam, nego ja 'nako kažem.

Žene bi htjele zahvalnicu što postoje. I da budu nezamjenjive. I jedine u vidnom polju svog muža. Kad im biološki sat počne ubrzano otkucavati prema klimaksu, one shvaćaju da su propustile mnogo toga ganjajući tuđe mišljenje, i dokazujući uvijek nekom drugom da su vrijedne postojanja. One su trpile, i zbog toga sad više ne mogu saburat. Jer...sabur i trpnja nikako nisu isto ! Propisi u islamu i postoje zato da nitko ne bi trpio, a to što ih mi zanemarujemo u cilju postizanja što viših skorova u očima onih kojima se želimo dokazati, kasnije dolazi na naplatu.

Naviknemo ljude da pored nas žive kao da smo biljke. Ne samo muževe. I djecu. I svu rodbinu, koja nikad nije znala da postoji i vrijeme i prostor  koje zovemo privatnim. Sramota nas je bilo da nekom kažemo da danas ne primamo goste, jer imamo gripu. A kad ne dobijemo zahvalnicu, već se dragi okrene za kakvom nepotrošenom tj očuvanom tetom, onda mu sve gripe i pite  razvijene u drugim stanjima nabijemo na nos.

Mi sebe uopće ne volimo, a očekujemo da nas vole drugi.

Mnogi muževi su zloupotrijebili bogobojaznost svojih supruga i želju da zbog njihovog zadovoljstva budu nagrađene. A te žene su im dale zeleno svjetlo da to urade. Čuj, halalila mu mehr ! Pa, fino ! Eto, ona je bolja i od propisa, neuzubillah  ! Ona će dokazat da je baš ona najberićetnija !

Poslanik, a.s. je rekao da je najblagoslovljenija ona žena koja ima najmanji mehr. Pa, to je tako logično, ona ne traži mnogo i lahko ju je opskrbiti. Ali to je  stimulacija za ne pretjerivanje i ne rasipanje , a nikako nije rečeno da se mehra treba odreći, jer on je prvi korak odgovornosti muža koju treba da osjeti prema svojoj bračnoj saputnici ! Ne, mi smo dobre i olakšat ćemo mu. Nek' on ima, pa kad mu na um padne sljedeći mehr, nek' se ne sekira ... To što ćemo mu to isprigovarat milion puta, pri svakom pomenu nekih muških želja i potreba, nema veze...???

Šta je nama ?

Gdje piše da se ličnost žene muslimanke stapa sa ličnošću muža, i da nemere neg' tako ?

Tko bi oženio sebe ?

Kad te počne tretirati kao da si mu mama, i kad ti počneš očekivati da ti pruža pažnju jer si svoju mladost dala, znaj da ste zaribali u odnos koji je sličan emotivnom incestu ! Nije to normalno nikako.

Prava i obaveze koje su islamom propisane su garant dobrih odnosa, ukoliko se ispoštuju bez lažnih kratkoročnih skromnosti ( ma koliko u datom trenutku ta skromnost bila iskrena i dobronamjerna , dugoročno ćemo same sebi dokazati da je nismo halalile).

Fino, kupit sebi čizme i kaput, pa nek' on  ispija kahvu s jaranima. Tebi u tvojoj toplini i udobnosti uopće neće nedostajati. A i brže će doć kući, nasmijanoj ženi koja će mu pričati o dobroj knjizi koju je čitala, nego o tome da „njega nikad nema, a  ona čami čekajući s njegovom djecom“. Vuci siti i ovce na broju.

Iskoristimo zrelost da popravimo naše odnose. Stavimo sve stravi i osobe točno na njihovo mjesto. I najvažnije...“Bilo je“ ne postoji. Jer, nije bilo. Mi smo bili. Sve je u glavi.

Rekli bi moji susjedi Talijani :)

Tako je, i eto...Neke žene bi , možda, voljele da nije tako, ali jeste. Ja bih ( nekad davno, u mladosti ) voljela da nije tako. Ali jeste.

Muškarci doživljavaju tu svoju "krizu srednjih godina". Tako su  to nazvali stručnjaci, psiholozi. Čitala sam svojedobno o tome... A onda sam izdoživljava niz primjera u bližoj i daljoj obitelji.

Kao mlada entuzijastica, vjernica, mislila sam da se to "nama ne dešava". Eto, kao, mi smo vjernici, i za nas važe sasvim druga pravila, pa se spram njima i ponašamo. Ahaaa. I jeste tako, kad su aqidetska, fikhska pravila u pitanju...ali ne i biološka. Malo smo mi, vjernici, zanemarili činjenicu da smo samo ljudi.

Čuj, "samo" ! Kad bi leptiru rekao : "Ma, ja sam samo čovjek " , leptirić bi mislio da ti fali neka daska u glavi, ili se praviš važan kao one cure u osnovnim školama, koje imaju 25 kila i jadikuju nad svojom debljinom, tek toliko da slušaju silna razuvjeravanja i  svakom rječju rastu iznutra.

E, šta bi tek žaba mislila !  "Ma, ja sam samo čovjek "

"A ča bi tija ? Bit'  malo galeb , aaa?"

Svi muški uglas : "Daaaaaaa!"

Galebovi su oni momci  / mo'š mislit /   po splitskoj Rivi, ča ganjaju Švabice i ostale friške ribe. Zato su i dobili to ime. Nisu ludi ka Šime da idu ribat na pučinu , ka' je riba sama došla na obalu.I servirala se.Bez konzerve.

Uglavnom, gdje sam ono stala ? Tamo gdje sam i počela.

Kriza srednjih godina. Kao i pubertet, muškići zapadaju u ovo stanje  u različitim godinama starosti , ali većinom i uglavnom im se BUM desi od 35. do 45. godine. Počne tu negdje . I traje - individualno.

Onda oni skuže da su zapali u brak, da su "osuđeni" na "nju" i djecu, da im mladost "neiskorištena"  prolazi iako "imaju još toliko toda pokazati i dati", i pitaju se...Šta li to sve propuštaju ?

Primjećuju intenzivnije nego ranije da im vrijeme prolazi.

Većina ih tad  bezrazložno mijenja mobitele, aute, čak i posao, tko može. Najrađe bi promijenili državu i kožu...rijetkima uspijeva.

Odjednom se lickaju duže nego obično, primjeti im se onaj ušiljeni pogled kao kod momka prije jubilarnog prvog izlaska sa voljenom ( to je refleksija velike unutarnje nade da najbolje tek dolazi ), i pomalo su prkosni. Baš kao dječaci prema mami, oni postaju "šta te briga"  otresiti prema supruzi. Mudriji to bolje prikrivaju, sve njegove avanture duše ipak stidljivo kriju. Da ne ispare. Da im ih "ona" ne ukrade.

Mnogi od njih tad po prvi put kupe motor. Ili kožnu jaknu.Počnu, kao nikad prije, nosit trenerku. Razmišljaju da ofarbaju kosu...

Neki počnu odjednom pokazivati veliku ljubav prema lovu, ribolovu, ili nekom muzičkom instrumentu.

Ako su do tad bili od koristi u kućnim poslovima, više nisu. Njihov svijet sve je dalji i ograđeniji.

Dobro...Neki ljudi se u tome izgube. Mnogi brakovi se u tom periodu raspadnu.Većinom zbog ljubomore izazvane prevarom ( emocionalnom ili fizičkom) kod onih kojima blud nije stran i zabranjen "sport". A kod onih koji se zbog svoje vjere , i stida pred Bogom, sigurni da će doći Sudnji dan, pokušavaju kloniti bluda....Eeeeee.... Tu je vašar , ako svoja uvjerenja i svijest o odgovornosti odluče potisnuti bar na trenutke !

Neki kriomice vire u sve pokretno i nepokretno ženskog roda. I to im je dosta.Neki se upuštaju u internet-flertove, pokušavajući to opravdati dozvoljenošću poligamije u islamu..ccc.... Pod tim plaštom "nijjeta" , oni "spašavaju"  i "zbrinjavaju" nekoga s druge strane mreže, tko je i možebitno muško. Mnogi navodno "podučavaju" vjeri...cccc...Nisu oni glupi, znaju da to nema nikakve veze jedno s drugim, no valjda tako smiruju savjest i  zaglađuju fleke na obrazu sami pred sobom. Priroda je to, ne mogu se obuzdati !  Mogli bi, kad bi htjeli. Kad bismo svi htjeli. Priznati istinu, pogleati slabostima u oči, i uzeti ih kao ono što se u insana i podrazumijeva. Lijek postoji, kao i bolest. Prvo preventiva, a to je obaranje pogleda, koje je naređeno svima. Zašto bi bilo naređeno, ako od toga nema opasnosti ?

A onda klonjenje od svega onoga što u nama razbuktava infekciju. Svatko za sebe najbolje zna gdje mu je žarište. A kako god mi, tako i šejtan zna naše slabe točke.

Onda, recimo, post. To je lijek. Čak i za onoga koji nikako nema ženu. :)) Onda , zadovoljstvo s halalom, i sreća, zahvalnost zbog darovanog  ni'meta ( koji može biti i oduzet jednakom lahkoćom kojom je darovan ). Jer, onog trenutka kad čovjek počne žuditi za haramom, biva od njega dignuta slast u halalu. Nema dva puta, samo je jedan.

Ne možeš bit'  malo trudna, što bi rekao netko, ne znam tko. Ili jesi, ili nisi trudna. E i ovo je takvo. Ili flertuješ, ili ne flertuješ, nema "malo, s dobrim nijjetom". Čuj, idem na pjevaljku da ljudima pričam o  tome kako je pet dnevnih namaza čišćenje , jednako  kao da se pet puta dnevno kupaš u rijeci.Čišćenje. Dođeš u kafanu pričat o tome kako je alkohol haram. Helou uuuu!!!!  Uđeš u kladionicu da uzmeš abdest, jer ideš u džamiju prekoputa....Ma daaaaajjjjj !

Flert. Emotivna prevara. želja za promjenom. Zapostavljanje obaveza i neodgovornost. Srčana odsutnost.  Kod vjernika.Bolesti koje su u današnjem vremenu pandemijskog karaktera.

Kod ostalih i mnogo više, u većini slučajeva. Ko se još danas boji policije ?

Samo bogobojaznost može biti štit i budni graničar, kod svih nas.

No, ona ne podrazumijeva da smo prestali biti ljudi sa svojom prirodom.

Bilo bi dobro da bračni partneri otvoreno razgovaraju o ovim stvarima, bez straha od kraha.

"Čuj, draga moja ženo ! Ja sam zapao u neku fazu kad si mi ti dosadila, ali to nije zato što te ne volim, jer to nije istina. Volim te i ni za što na svijetu ne bih riskirao da izgubim tebe i djecu. No...osjećam se kao da sam već umro...imam potrebu da se ponovo osjetim živ. A tebe u tom scenariju nema , kad je glavna uloga u pitanju."

"Voljena, da te još ovoliko volim, neću propustiti planinarenje s društvom danas. I ne pitaj me kad ću doći, ionako sam zarobljen, osjećam se okovan  ovim obavezama da radim k'o crnac za tebe i djecu !"

"Oh, da ti znaš ...ja imam osjećaj da bi umro bez tebe. Ti si najvrijednije što imam u životu...Ali...taaaaakoooo bih malo gledao i nekog drugog , a ne samo tebe ! I malo bi čavrljao sa drugima, jednostavno...onako. Neću, ne boj se, samo kažem da bi duša htjela..."

A žena kaže : "Razumijem te. To su ti te godine. Osaburi i pazi da se ne ogriješiš. Sve je to prirodno, proći će. Kao kod mladića i djevojaka pubertet, to ima svoje uzroke u hormonima...Ne sekiraj se, uz tebe sam, a ako mogu kako pomoći, reci !"

MALO   MOOORRRRRGEENNNNN !   

Oklagija  dance po kičmi bRezobraznoj.

Ma kako dobro lomila kosti, do duše ne dopire. Ni pera joj odbit ne može. Možemo se svađati, prijetiti, razilaziti... Ili razumjeti. Jedni druge. Na izbor nam.

U Kur'anu je lijek. I nada za sve koji imaju malo živahniju prirodu. Da će zadržati kajase duše u svojim rukama. I za prometne prekršaje u toku galopa, nakon pokajanja, biti pomilovani oprostom.

Nastavlja se, inšaAllah, epizodom  "Dala sam mladost svoju, i gdje mi je hvala !?"Da znate. Da vam ne fasuju monitori zbog moje smjelosti da kažem da je ...tako.

Ovih dana je turbulentno :))) Naša sveopća šutnja je dala zeleno svjetlo svim jadovima i bijedovima ovog svijeta , da nam govore i rade što žele.Mi čekamo, valjda, da im njihov obraz kojeg nemaju, kaže da postoji mjera dobrog ukusa i kad je mržnja, islamofobija i huliganstvo u pitanju.Nakon pregadnih napisa po portalima i novinama, nakon neprekidne paljbe sa FTV-e , i nakon konstantnog pljuvanja po svemu što za nas znači život, čast, dostojanstvo, povijest, istina, kultura, tradicija, nacionalno biće.... svi šute. Ne znam, da itko govori, osim reisa Cerića, Fatmira Alispahića, i Nađe Dizdarević.

Upsss ! Pa ona je žensko !

I Zemira Gorinjac.

Upsss, pa zar i ti, Zemka, sestro !?

I nana Fata Orlović....

Ajme, pa i ona nosi dimije !

I onda sva ta udruženja žena, svi ti njihovi projekti i aktivnosti za općedruštveno dobro...Sva sila promocije vjerskih, tradicionalnih, kulturnih i moralnih vrijednosti....

Dajte, žene...odstupite malo u stranu, možda bi i neki muškić htio proći u prvi saff ummeta !

I kad kažu - feministice...Ma jok, bolan, taj pojam ti kod nas uopće ne postoji. Mi smo samo ljudska bića, i muslimanke smo. One što vjeruju u Allaha i sudnji dan.

Hvala Allahu da vam je dao bradu, inače bi zaista mogao netko u dogledno vrijeme zamijeniti "M" za "Ž" , kao što su nam i uloge u životu uveliko  zamijenjene.

Čast vama, čestite "M" iznimke ! Da vas je, bar, više...da i žene malo odmore :DDD

Neko vrijeme ne iznosim "svoje mišljenje", ako izuzmemo stih. Zar se može iznosit neko drugo, osim svog ? Tuđe se prenosi, manje ili više doslovno i vjerno.

Eto, tako su mi savjetovali...uvažila sam savjet, i vidjeh da se svijet i dalje jednako okreće, ništa nije promijenjeno, kao ni kad iznosim svoje mišljenje. Samo ja sam drugačija. Uspavano-otupjela. "Najbolje" je ne misliti. I ne govoriti što misliš. Ima tamo nekto tko će misliti, pa nam uvaliti te misli na tacni kao predjelo, glavno jelo i za desert . Kao produkt ove "zdrave" prehrane,imamo masu koja misli ono što nema pojma zašto misli. Jer bi znala da  i ne misli baš tako, kad bi samo malo razmislila...Razmišljanje je napor. I hrabrost. Ako potrefiš u dobro, osjećaš se odlično. Ako zabriješ u glupost ( vlastitu), gledaš da se ispraviš, ali se osjećaš dobro jer si nastojao razmišljati.Svojstveno samo čovjeku. Osjećaš se živo.

Ovih dana desila se invazija upozorenja svih i svakoga, kako je čestitanje nevjerničkih praznika haram.

Ok, ulema je obavila svoje. Odlična objašnjenja magistra Safeta Kuduzovića na portalu MINBER.BA, neka vam ne bude mrsko pročitati...

Imamo fetve Ibn Usejmina,rahmetullahi alejh. Imamo i fetve šejha Jusufa el-Kardawija.Allah im svako dobro dao.

Ima i jedna sporna...Definitivno, fetva kao fetva nije sporna, nego njeno tumačenje i prevođenje.Ne znam arapski, pa se u procjenu točnosti  prijevoda ne bih upuštala.Međutim, ta ista fetva je objavljena u knjizi   “Ahkamu ehliz-zimme”.I spram tim treba da se razumijeva.

Mudrost ophođenja prema pripadnicima ehlul kitabija, i to kad žive u ISLAMSKOJ državi, jer drugačije ne mogu imati status zimmija ( štićenika u islamskoj državi). A u njoj se kaže, parafraziram, da je bolje učiniti sve velike grijehe odjednom, nego čestitati nevjernicima njihove praznike.

Ako ste pročitali stavove relevantne uleme, gore imate link za minber, onda ste vidjeli da i to čestitanje spada u velike grijehe.U haram, a ne u kufr zbog tog djela, ako je samo izgovaranje nekih riječi, bez srca, prisutno. Pa, je li bolje jedan veliki grijeh, ili svi veliki grijesi odjednom ? Nijedan bi bilo najbolje...No, ako sad gledate čovjeka koji ima izbor, da čestita bez priznavanja srcem i slavljenja, nekom njegov praznik, koji sam ne priznaje, već iz čiste kurtoazije ( ako uopće postoje oni koji to čine). Ili da, nasuprot tome, počini blud, ukrade, napije se i digne kamatni kredit- odjednom. Šta je gore ?

Nije Ibn Kajjim ( on mi je najdraži učenjak) govorio bez osnova, dakako. Ali, on je govorio  o ehlul-zimme. O odnosu prema štićenicima u islamskoj državi. Gdje je ta i takva država danas ? Da nije KSA , možda ? Ona ista , koja je udomila američke vojnike , koji pobiše stotine hiljada muslimana ? Čovjek je govorio o sasvim drugačijim odnosima u društvu. zar se može jednako gledati na one koji su domaćini, u svojoj kući, i one koji su podstanari, ili sustanari sa manjim udjelom vlasništva ?

Sad pitanje : Zašto se ovoliko ne borimo i ne galamimo protiv, na primjer, gibeta ? 'Ajmo, ko ne gibeti, neka prvi baci kamen ! A propise o ovom grijehu imamo u Kur'anu Časnom.

I drugo pitanje, svima onima koji su spremni protekfiriti neke ljude zbog navodnog čestitanja nekom nečega, pa čak isto djelo proglasiti širkom :

Imaš li svaku nedjelju slobodnu ? Kako računaš vrijeme ? Zovu li se tvoji mjeseci pri dogovorima , makar unutar porodice, muharrem, sefer, zul kade, ili se zovu januar, maj, oktobar ? Tu nevjerničku novu godinu sigurno uvažavaš kalendarom, a to ne znači ni da je veličaš ni slaviš. je li tako ? Djeca su rođena ...zabilježeno po gregorijanskom kalendaru.  A taj kalendar za osnovu ima- ni najmanje kršćanski kalendar, već stari  MAJANSKI  ( paganski ) način računanja, po Sunčevom sistemu...

To mi je kao kod onih koji galame protiv "tagutske države" i priznavanja ili ne priznavanja ( ma koje priznavanje,kojeg taguta, majka mu stara ) iste, a imaju lične, rodne listove, vozačke...sve sa žigom te države. Nerijetko i račune u bankama , preko kojih primaju plaće. Istim onim bankama koje posluju s kamatom. Da li to znači da mi podržavamo kamatni sistem ? Ili da se bavimo kamatom ? Ili smo , jednostavno, u mašini...

Eto, lakše je da se deremo jedni na druge, prekidamo odnose i gulimo po mozgovima jedni drugima, nego da sagledamo stvarnost onakvu kakva ona jeste.:((

Mi ne podržavamo ni sami sebe. Ni vlastite sisteme ne gradimo, ne planiramo i ne obilježavamo ni ono nama najpreče, onako kako bi trebalo.Kakvi mi i jasnoća u bilo čemu ?

Zlato, dijamanti ovog ummeta su žene, sestre koje neumorno rade i trude se konkretno i direktno na realnim projektima za dobrobit ummeta. Ovo sve ostalo je haman ha, trla baba lan, dok ne svane dan.

Čast uvaženoj ulemi, učenjacima, nasljednicima  poslanika, koji neumorno rade na osvještenju ummeta, no slabo da smo plodno tlo. Mi njihove riječi i fetve uzimamo kao podlogu za svađanje, a ne za izgradnju i mijenjanje na bolje. Konkretno.

Ko zna nabrojati redom hidžretske mjesece ? Ko je tome naučio djecu ?

Koji su ruknovi namaza ? Zbog kojih propusta se čini sehvi-sedžda?

Šta je farz, a šta sunnet pri abdestu ?

Ne jednom sam bila svjedok da se, usred nekog sijela, u  sklopu kviza ili od strane daija, postavi jedno od ovih pitanja...Koji disapoint ( prim.prev. , jad i bijeda od sramotnog neznanja ) !

Da zaključim SVOJU misao i stav :

Najbolje i najispravnije je uopće ne obraćati pažnju na neke dane, koji meni / nama ne znače apsolutno ništa. Nemati prema tome nikakav odnos, jer to nema veze s nama. Shvatiti što ulema govori, kada kaže haram, i ostale termine. Ne tekfiriti i ne izjednačavati veliki grijeh sa širkom. Kloniti se prepucavanja. Nikako ne hrabriti indirektno ljude da počine sve velike grijehe odjednom, bitno da ne čestitaju...Razumjeti da se svaka fetva veže za vrijeme, mjesto, skupinu, okolnosti...to će vam reći svi fakihi, kada ih pitate za propis.

Odgajati djecu da budu normalniji nego mi, posvećeni vjeri u suštini, pa će forma sigurno biti kako treba , inšaAllah.

I nemojte se svađat u komentarima, budimo konstruktivni :)) Volim vas sve redom, ummete Mustafin !

p.s. / ovo za zlato i dijamante, pogledajte ovdje : OVO RADI, VODI, I U TOME JE NEUMORNA ,  JEDNA OD NJIH !

A o jednoj od aktivnosti kraljica ovog ummeta, možete pročitati OVDJE. Kraljeva je bilo točno sedam, na kraju duge kolone...Allah ih nagradio svakim hajrom!

Ko želi da mu se srce napne ko radosni balon, neka malo pogleda samo djelić aktivnosti i angažmana naših sestara, širom BiH , OVDJE :))

Raduj se, svijete !

Dok meni I sljedeće godine

Glad, žeđ I zaborav

Bolne staze u vrelom pijesku plete.

Dok mi kosti dječije, I majčin vapaj

Zameten u “nevažno” prijete.

Raduj se, svijete, upali svijeće!

Nek’ onaj što svjetlo ima još bolje vidi,

Da mu na pamet ne padne moja tmina.

Neka s osmjehom ostatke hrane

Baci jadnim, gladnim, napuštenim psima .

Slavi, svijete, početak novog kalendara !

Da Bog da svi u njemu još više dobra,

Zdravlja, sreće, I najvažnije, imali para !

Neka vas do kraja zaslijepe blještave rakete!

Želi vam…( važno da nije vaše )… gladno dijete.

VIŠEŽENSTVO  ------->>>>> kLJik !

Predobar ders, mr. Safet Kuduzović :))))